Stjepan Pongrac

Općenito se drži da su ljudi, ponikli iz rijeke, žilaviji, okretniji, izdržljiviji, emotivniji, ekspresivniji sloj. U suprotnome bi po svojoj prilici podlegli razornoj moći, divljoj i nemilosrdnoj ćudi, pritvorenoj pitomosti neočekivanoj hirovitosti, osvetoljubivoj gladi nezaustavljive hučeće Drave, što je jednako punila ljudska srca milinom i jadom, divljenjem i jezom, neopisivom srećom i neizbježnom tragikom.

Ta epska moćna vodena masa u svom je valjanju na istok stoljećima rušila riječne nasipe i ljudske nade, podrivala strmce i čovjekova snovanja, selila sprudove i naselja, plavila mekote i okućnice, kalila sjenokoše i dvorišta, gutala urod, marhu, hiže i konađare... U mahom predvidivom i molitvom preklinjanom smirivanju blagoslivljala bi pak svoje obale vodom, plodonosnim taložinama, oblutkom i šodrom, srebrnastim pijeskom (na glasu građevinarstvu), zlatnim zrncima i zapanjujućim bogatstvom svog bilinskog i životinjskog svijeta - navirući cijeli milenij u posebnost naravi pridravskog puka.

Iz krila tog osebujnog riječnog bratstva, koje Dravu u obožavanju i strahu poput sjevernoameričkih Indijanaca zove Velika voda, isplivao je Stjepan Pongrac u Gabajevoj Gredi. Selu u kojem je nekakav možebitni Gabaj po mraku pilio sa sinom pješčani hrbat držeći ga gredom - veli pučka predaja – selu što se stoljećima hrve, hrčka... meče... i ima rad s Dravom. S Dravom u svojoj nutrini začela ga je, nosila, rodila i mukotrpno podizala njegova mati Bara, nadahnuvši mu genetski kodiranu neraskidivu cijeloživotnu vezu s tom gotovo mitskom rijekom – kakvom u podsvijesti Podravci drže Dravu.

Drava je pak Pongracu utisnula svoj neizbrisivi i u njegovu likovnom stvaralaštvu jasno čitak biljeg. Na njegovim slikama naći ćete raskriljenu podravsku naivu i još nešto – ono samo njegovo. Njegova stakla dišu smirajima i rađanjima dana, zelenkasto plavičastim lugovima, karakterističnim krošnjama Podravine, kvrgavim vrbama, masivnim hrastovima, tajanstvenim trščacima. Zbitim cinoberom krovova, gljivastim zvoncima i prozračjem obzora u trećem planu.

Stjepan Pongrac dijete je gabajevskih puticov, ritova, mrtvica, branjevina, plićaka iskričavog pijeska, projseka s teškom rosom Debele šume, skrivenoh staza do staroga brodišća, zelenih rukavica dravskih što mirišu na rogoz, opali pelud i raspored trbuha štuke pun zlataste ikre...

On nikud ne može krenuti, pa tako ni kistom po staklu, a da ne nosi u sebi i sobom duhu Drave zjenicu raširenu ushitom njene raskoši i siline, duboku u mozgu i utrobi spleteni odraz te tkanice čarobno lijepog pojasa hrvatske zemlje sred Drave i Bilogore. PODRAVINE - kojoj se tu od pamtivjeka pjevaju zahvalnice, ponosnice, tugovanke, napitnice, dok Podravac vratolomnom izmjenom osjećaja i kupica pretapa sreću, prkos, suze, inat - truc radost i gorčinu svoje teško možda razumljive ljubavi za Podravinu.

Sve to nose glajže samoukog slikara Štefa Pomgraca. Dečka, muža, vojnika, mladog joca... odonud iz Gabajeve Grede, gdje te dekla z crnim jokom gleda. A kad je joko - oko u pitanju, onda Pongrac svojim umjetničkim darom potvrđuje pripadnost onoj vrsti talentiranih Podravaca za koje važi ovdašnja stara krilatica: Kaj joko vidi, ruke naprave!

Iz njega progovara riznica podravskog duha, misaona, emotivna, iskustvena baština predaka, snaga nasljeđa i sposobnost vlastitog slikarskog izričaja, što su Podravinu odveli i prodičili diljem svijeta. Pongrac je mlad čovjek, čije će zrijenje donijeti nove vrijednosti - i njegovoj Gabajevoj Gredi, i hlebinskom likovnom krugu kome hvalevrijedno pripada. On je na putu da dokaže onu izravnu podravsku: ČOVEK ILI JEJE; ILI NEJE!

Mladen Trnski

ŽIVOTOPIS

Stjepan pongrac rođen je 1968 godine u Gabajevoj Gredi pokraj Hlebina. Član je hlebinske udruge slikara i kipara naive i likovne sekcije Podravka 72. Osnovnu školu pohađao je u Gabajevoj Gredi i Hlebinama dok srednju školu završava u Koprivnici. Sudionik je na mnogim skupnim izložbama dok samostalno izlaže više od desetak puta širom zemlje. Od ranog djetinjstva ispunjava ga divljenje prema izvornom slikarstvu, a dušu mu nadahnjuje Podravina sa svojim fenomenima, pa se svesrdnije prihvaća slikanja na staklu.

Prvi radovi nastaju 1980 godine uz povremene savjete slikara Franje Filipovića dok u kasnijim godinama uči i od ostalih velikana Podravske naive, Generalića, Kovačića, itd. No, umjetnik ostaje sam kod stvaranja svojeg djela, tako i Stjepan Pongarc nastoji dati vlastiti izraz svojim djelima u čemu na kraju i uspijeva što se može nazrijeti promatrajući njegova djela od početka 1980 godine pa sve do danas. Stjepan Pongrac živi i stvara u svojem rodnom mjestu gdje u svojem atelieru nudi posjetiteljima nazaboravan likovni doživljaj.

Na staklima ovog autora, inače u naponu slikarske i životne snage, s lakoćom primjećujemo osobne karakteristike. U kompozicijskom postavljanju sadržaja, koristi se centralnom perspektivom, a sklad kolorističkih površina daje slici mirnu i ritmičku ravnotežu. Horizont krajolika je uglavnom naglašen i prostorno ograničen, jer je autor odrastao blizu državne granice i za koje uvijek leži nepoznanica. Ovaj umjetnik posebnu pažnju poklanja obradi ljudskih likova - oduzimajući im svaku sposobnost karikaturalnog dajući im narativni ton, pa čak, u ženskoj puti, i suvremen tretman, što je, inače, rijedak slučaj u naivnoj umjetnosti. Iako tako, arhitektura ima poznati ravničarski - podravski karakter, to su hiže ili crkve iz polovice stoljeća, koje uistinu nalazimo u svojoj okolini. Zanimljiva je slikarska obrada raslinja, koje često uokviruju glavne motive - tu se mekano nabiru površine kore drveta iz raznolik prikaz lisnog sadržaja, zasićenog tonski gradiranim zelenilom. Susrećemo krošnje stabala u kojima svjetlucaju lisni križići, slikani u nekoliko prostornih planova. Ima tu dodate zračne i svjetlosne dinamike, koja bez vidljivog izvora svjetlosti, prigušena, dopire dijagonalno s desne strane. Crtež čvrst i precizno definiran, a nebo je često u planeru sa zanimljivim oblacima oblo nazupčanih rubova.

Detalj je bitan u stvaralaštvu svakog izvornog umjetnika, pa Stjepan Pongrac daje detalju toliku važnost - da kroz obradu pojedinosti dolazi do transponacije u izražajnim dometima - te "čuvajući" svoja obilježja, izgrađuje i svoj stil koji ima čvrsto uporište u našoj izvornoj umjetnosti koju prozvaše "Čudo hrvatske naive".

Borba pijetlova
Borba pijetlova
Borba pijetlova
Čamac na dravi, 40x50 cm
Čista Drava, 40x50 cm
Dravski zlatari, 50x60 cm
Labud na Dravi
Labudovi, 40x50 cm
Melin, 30x40 cm
Melin, 50x60 cm
Mrežari, 50x60 cm
Pevec
Proljeće, 40x50 cm
Ribič, 20x30 cm
Ručak na polju, 40x50 cm
U dvorištu
V goricaj, 40x50 cm
Zima, 40x50 cm